Nastavak uništenja Zagreba – Škola primijenjene umjetnosti seli sa Kazališnog trga !?

Jutros sam po običaju uz jutarnju kavu otvorila mail i dočekala me pošta od prijateljice, koja je kao i ja završila Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu. Umalo se nisam zagrcnula kavom kada sam pročitala sadržaj – peticiju protiv preseljenja škole sa Kazališnog trga !?

A onda sam se razljutila !

U Primijenjenu sam išla ja, moj bratić, a želi je upisati i moja kći. Odrasli smo u susjedstvu i znali za tu školu još dok smo bili u kolicima. Za mene, za sve nas koji smo tu školu pohađali, to nije samo škola i nije samo zgrada – to je obilježilo naš život. Iz tog razdoblja ostala su mnoga dobra prijateljstva i lijepa sjećanja, ali ne samo sjećanja vezana za događaje u školi, nego i oko nje. Kava poslije škole u malom Kavezu, snimanja oko zdenca i Kazališta, druženja pred Zvečkom, zajednički odlasci poslije škole na koncerte u Studentskom centru…

Naša sjećanja i školovanje izgledali bi sasvim drugačije da se naša škola nalazila negdje drugdje. Mi bi danas bili drugačiji ljudi.

Nedavno sam sa svojom tinejđerkom gledala film “Knjiga o Zvečki” jer sam željela da vidi kako se živjelo u Zagrebu u doba kada sam ja bila u njenim godinama. Bio je to kraj 70-tih i početak 80-tih. Zagrebačka muzička scena bila je jaka, slušali smo Azru, Haustore, Parni valjak, Prljavo kazalište, Crvenu Jabuku…. Čitali smo Studentski list i Polet, a glavne face u gradu bili su fotografi, grafičari, novinari, glumci i muzičari. I svi su se znali i surađivali, a centar grada bio je sigurno mjesto.

Danas toga više nema . Danas studenti više ne sjede na klupama oko Sveučilišne knjižnice na Marulićevom trgu. Danas roditelji po svoju djecu noću odlaze automobilima na Jarun da ih dovezu kući iz klubova.  Danas djeca šeću shoping mallovima po periferiji umjesto po ulicama u centru, odlaze na koncerte u Remetinac umjesto u Savsku ili na gornji grad i boje se biti na ulici kada su utakmice, (neki) koncerti ili kada padne mrak.

Gradski život seli na periferiju, a centar grada postaje parkiralište za terence i scena za manifestacije koje mora obuzdavati kordon specijalaca.

I dok slušam i gledam anti gay i ostale prosvjede, razularene nogometne navijače, divlje ljude u crnom na nekim čudnim koncertima, beskorisni tunel ispod pustog Kvatrića  i sramotno gradilište na Cvjetnom, nikako se ne mogu oteti dojmu da netko namjerno uništava ovaj grad,  i pretvara ga u nešto nama sasvim strano i divlje.  Ne mogu se oteti dojmu da ovaj grad postaje nemoguć za normalno odrastanje, normalnu mladost i normalan gradski život.

I dok ostali Europski gradovi čuvaju svoju kulturno nasljeđe i njeguju svoju tradiciju, u Zagrebu se ona, sa očitom mržnjom svakodnevno uništava.

Ovo je poziv koji sam primila, proslijedite ga dalje:

Poštovani,

šaljemo Vam ovo pismo kao bivšim učenicima ŠPUD-a, OCPUD-a ili ŠPU-a, u nadi da na isti način razmišljate o problematici koja nas muči već nekoliko godina.

Radi se o glasinama, navodnim odlukama, a sad i o, direktno provjerenoj, informaciji da su gradske vlasti u „suradnji“ s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa, odlučile u dogledno vrijeme iseliti Školu primijenjene umjetnosti i dizajna iz prostora u kojem ona obitava već više od 126 godina i koji je u tu svrhu i izgrađen (Obrtnički muzej bio je dio škole, a ne obratno).

„Akcija“ se navodno opravdava, i od strane vlasti i od strane nekih kolega, nedostatkom prostora, novim standardima u obrazovanju, dotrajalošću prostora …
Međutim, stručno mišljenje smatra da je unutar danog prostora moguće osigurati nastavu prema europskim standardima s daleko manjom investicijom od one za gradnju nove škole (preseljenje u objekt koji nije projektiran da bude umjetnička škola ne dolazi u obzir zbog specifičnih potreba nastave umjetničke škole).

Ne zaboravimo ni činjenicu da je većim dijelom taj dio grada nastao oko i od Obrtne škole, čiji su učenici gradili, oblikovali i restaurirali mnoge istaknute građevine: Katedralu, Arkade, paviljon na Svjetskoj izložbi u Parizu 1937. (koji je, kao i radove u njemu, Le Corbusier ocijenio kao najuspješniji na cijeloj izložbi), paviljon na Svjetskoj izložbi u New Yorku 1939., ogradu i portal Botaničkoga vrta …

Stoga, naše je mišljenje da je ŠPUD u svom originalnom prostoru, hrvatsko nacionalno blago i da bi se njegovim iseljenjem učinio kulturocid čije bi posljedice bile jasno vidljive tek za 10, 20 godina.
Jer „Primijenjena“ iseljena sa svoje originalne lokacije, nikad više ne bi bila „Primijenjena“.

Da ne duljimo,

s obzirom da smo u potpunosti svjesni kako se takvi problemi danas u Hrvatskoj rješavaju; te svi imamo priliku vidjeti što se događa kad se građani Zagreba ne slažu s odlukama vlasti, u vezi mijenjanja lica Grada ili značaja njihovog životnog prostora, ne nadamo se uspjehu mirnog protesta (na umu imamo i kratkoročnost memorije sličnih događanja ).

Stoga smo odlučili kroz Udrugu bivših učenika ŠPUD-a Zagreb – UBU, od Vas zatražiti sudjelovanje u ovom projektu.

Vaše sudjelovanje se sastoji u tome da napišete, nacrtate ili …, što Vi mislite o toj ideji preseljenja škole s njezine trenutne lokacije; kakav je Vaš odnos prema ŠPUD-u i što mislite u kojoj mjeri je utjecao na Vaš život i rad (bez obzira na to bavite li se umjetnošću ili ne ).

Vaši tekstovi, crteži i drugo, postat će dio projekta „ Zašto ne možemo jednostavno odšetati “, a sakupit ćemo ih u knjizi pod istim naslovom.

Knjigu bismo tiskali o vlastitom trošku te je razaslali po gradu i zemlji kako bi za budućnost ostalo zapisano da se nismo slagali s takvim odlukama i zašto točno ne možemo tek tako, jednostavno odšetati iz škole, baš kao ni iz vlastitog grada.

Molimo Vas ( ako ste voljni ) da nam uz tekst napišete i Vaše cijenjeno ime i prezime, godinu mature u ŠPUD-u, daljnje obrazovanje te Vaše trenutačno zanimanje, i naravno Vašu izjavu pristajete li, ili ne, da Vaše ime bude objavljeno ( uz tekst ili na kraju knjige ).
Također Vas molimo da ovaj e-mail proslijedite svima koje poznajete, a koji su završili ili pohađali ŠPUD te onima koji su nekim slučajem zainteresirani za ovaj projekt.

Unaprijed Vam,od sveg srca, zahvaljujemo.

S poštovanjem,

Udruga bivših učenika ŠPUD-a Zagreb – UBU

P.S.
Sa svim dodatnim pitanjima vezanim uz spomenutu problematiku, možete nam se obratiti na našu e-mail adresu: ubu@ubu.hr na kojoj očekujemo i Vaše tekstove, crteže i drugo.