Priča o fotografiji, skladištu, toplom razvijaču i …

Radeći na odabiru fotki za svoj novi foto site, pronašao sam seriju fotografija snimljenih davnih dana, i naravno, u crno  – bijeloj tehnici. Kolegica weberica, a ujedno i autorica moje web stranice, bila je oduševljena fotkom no ne i samom kvalitetom iste, te ju nismo uvrstili u moj portofolio.

Gledajući naknadno fotku, malo sam proanalizirao sve njene aspekte i odlučio napisati ovih par redaka o samoj njenoj povijesti… od izvedbe samog snimanja, opremi kojom sam radio pa do tehnika fotografiranja i finalne izrade fotografije.

I da ne zaboravim, o modelu koji je bio inspiracija. 😉

Vraćamo se u proljeće 1982. god., mjesto radnje : Zagreb, Prisavlje, dvorište – skladište scenografskih potrepština Tv Zagreb. Model, ali i moja ondašnja inspiracija, pojavila se  prijateljica S.

Sa njom sam podijelio godine u Školi Primjenjene Umjetnosti, ona je bila na odsjeku arhitekture i dizajna, a ja, naravno na odsjeku fotografije.

Zamisao samog foto sesiona kao i scene gdje se sve događalo, bio je totalni kontrast između prostora skladišta i modela, a opet da se sve stopi u jedna skladnu cjelinu. O samom uspjehu te zamisli možete i sami presuditi gledajući ove uradtke, 27 godina poslije.

Oprema s kojom je snimano : srednjeformatna kamera Mamiya RB67,( 6×6), sa Rokkor objektivom 80mm, što je kod tog formata fotoaparata pandan klasičnom ( filmskom ) objektivu od 50mm.

Mamiya RB67

Koristio sam Fotokemika CB (120 ) film osjetljivosti 100 ASA/ 27 DIN. Film je razvijan kod malo povišene temperature samog procesa razvijanja da bi se postigao efekat mrene ili rastera. Kod same dalje obrade prenošenja snimljenog sa foto negativa na papir koristila se samo mogućnost dosvijetljavanja da bi se dobili tamniji i svijetliji dijelovi fotografije u skladnom kontrastu crno-bijelog.

I to bi bilo sve, jer njegovo veličanstvo –  Photoshop, još nije bio izmišljen. Upravo zato je weberici ta fotka izgledala loše uspoređujući je sa današnje savršeno ispeglanim i shopiranim fotkama koje svojom visokoestetiziranom pojavom bliješte sa svakog ugla weba.

Usporedba je tu, svima na prosudbu, a naravno da i komentare očekujem kao dobrodošle…

foto : Unifoto

…i da, nesmijem zaboraviti što se dalje zbilo sa sudionicima ovog hapeninga :

moja prijateljica S.  je završila prvo ŠPU, zatim tekstilni fakultet, naukovanje u majstorskoj radionici šešira Kobali, otputovala u Nizozemsku, gdje je postala cijenjena dizajnerica i sa svojih 60-tak izložbi i performansea pokazala novitete u prezentaciji dizajna šešira. Danas živi u Zgb. I bavi se onim što najviše voli – šeširima.

…..a ja: bavim se onim što najviše volim – fotografijom… i pišem na Kroativu 🙂

foto: unifoto

… a weberica je priznala da sam u pravu i obećala je uvrstiti i ove fotografije na moju stranicu 😉