Anegdote iz dizajnerskog života :)

Kao i na prethodna dva posta ( nightmare clients i instrukcije iz dizajna ), tako me je i na ovaj post navelo nekoliko identičnih upita koje redovno dobivam. Ja nisam iznimka, iste upite dobivaju i ostali moji kolege dizajneri, pa eto, da odgovorim jednom za sve.

Anegdota prva

Javi mi se novi klijent sa upitom za dizajn i cijene. Ja mu napišem cijene, uvijete plaćanja, rok isporuke itd… a zatim stiže drugi mail sa pitanjem:
– Možete li mi napraviti nekoliko dizajna pa da ja onda odlučim koji mi se sviđa?
– Naravno da mogu, ali svaki se plaća .
– A tako…. ? 🙁

Zamislite da dođem krojačici / postolaru / stolaru…  i kažem
– napravite mi nekoliko pari hlača / cipela / ormara a ja ću onda odabrati koji ću uzeti …. !?

ili da velim maleru:
– Možete mi pofarbati par puta sobu u par boja pa ću onda odlučiti koju boju želim?

Postoji razlika između konfekcije i narudžbe po mjeri.

Ljudi često poistovjećuju konfekciju sa narudžbom po mjeri.

Kada naručujete izradu dizajna web stranice po mjeri tada za cijenu jednog dizajna dobijete jedan dizajn. Zato je važno da unaprijed točno kažete što želite. Ukoliko vaša firma ima zaštitnu boju i želite da ta boja dominira na vašoj stranici potrebno je da to unaprijed kažete. Ako imate više logotipa pazite koji šaljete.

Kada je dizajn gotov imati ćete pravo na neke sitne korekcije, no neke stvari kasnije je teško ili nemoguće izmjeniti. Na primjer drugi logotip ili pogotovo druga boja mogu srušiti cijeli dizajn i biti će potrebno raditi novi, a to znači da ćete platiti dvostruko više.

U gradu su dućani sa gotovim cipelama / hlačama/ ormarima, a u web dizajnu konfekcija su gotovi template-i. Pun ih je internet i jeftini su. Možemo ih sve pregledati, naći koji nam se sviđa, kupiti i koristiti. Na netu će još par stotina stranica imati isti dizajn kao i mi, ali imati ćemo veliki izbor za malu cijenu.

Postoji razlika između zaposlenika u firmi i freelancera

Ljudi često poistovjećuju rad za plaću i freelancing.

Stalno zaposleni dizajner je plaćen da sjedi pred računalom 200 sati mjesečno za x kuna. Njemu je svejedno da li u mjesec dana napravi 1 ili 20 dizajna za 1 ili 20 klijenata.

Freelancer naplaćuje svoj rad po obavljenom poslu. Točno zna kolika je cijena njegovog sata rada i koliko sati mu treba za taj posao.

Anegdota druga – povjerenje

Zatim me razveselio još jedan klijent kojem sam već nešto radila pred par mjeseci i sada ima novu narudžbu.  Uvrijedio se što sam i ovaj puta tražila akontaciju. Kao – pa mi se već znamo, mi smo već prijatelji, a ja mu ne vjerujem? Mislim da smo izmjenili oko 6 mailova na tu temu dok nije shvatio da mi nismo prijatelji, dapače, živimo tisuću kilometara daleko i nikad se nismo vidjeli.

Eto, ni sama neznam koliko prijatelja imam  🙂