A dalo bi im se prigovoriti još puno toga. Žalosno je da web dizajneri u komunikaciji, bilo međusobno bilo s developerima koriste jedan alat čiji je format zatvoren i vlasništvo jedne firme.
Standardi i formati dokumenata bi morali biti neovisni o jednom proizvođaču, bez obzira da li je taj proizvođač Microsoft, Adobe ili netko treći.
Adobe sigurno ne bi uništilo da porade na interoperabilnosti i otvorenosti formata, a ne ovo što rade s PSD-om.

Sada kriviti Adobe sto jos uvijek 72 drzi kao defaultnu postavku i nema bas smisla. Al da je pomalo zbunjujuce, je; za podosta ljudi, kako vani tako i kod nas. Nadam se da ce u buducnosti i oni malo poraditi na tome sa obzirom da su upravo njihovi alati ti koji su vodeci u creative industriji (uz ajde Autodesk al to je vec jedno sasvim drugo polje)..

Cijeli problem je u tome što se pojam “toliko i toliko točaka po inču” uopće spominje kad se priča o optimizaciji slika za web.

Imaš piksele na ekranu.
Kod snimanja fajla, imaš te piksele zapisane kao niz nekakvih brojčanih vrijednost u file-u. (Ok, ovo je jako pojednostavljeno – u stvarnosti svi relevantni formati koriste kompresiju. Ali poslužit će dobro kao model).

Kad se slika prikazuje na ekranu, pročita se ta brojčana vrijednost koja definira odredjeni pixel. I to je ključna stvar za razumijevanje toga da dpi/ppi nema veze s prikazom na ekranu. Jer – gdje su tu inči?

Jednostavno – nema ih. Ti kažeš da Photoshop kod Save for Web “automatski smanji rezoluciju na 72 px/inch”. To nije točno. S koje vrijednosti ju smanji? Sve i da je u exif headeru zapisana neka vrijednost, ona ne igra nikakvu ulogu u prikazu.

Photoshop jednostavno u tom dialogu *napiše* 72, i to je jednostavno broj koji pokazuje odnos broja piksela i veličine isprintanog dokumenta. Ali taj podatak nema nikakve veze s kvalitetom prikaza na ekranu ili optimizacijom. Problem nastaje onog časa kad imaš uključen Resample Image, a mijenjas px/inch broj. Što Photoshop onda radi?

Jednostavno, mijenja broj *piksela* (Image Size) tako da mu je zadovoljena jednadžba Image size = Document Size(u inčima) x broj_piksela_po_inču.

A ako isključiš checkbox pored resample image, možeš mijenjati broj točaka po inču kako god hoćeš, i nikom ništa. 72 ili 300 – tako svejedno.

Dakle, slika se na ekranu prikazuje s brojem piksela koliko ih ima i gotovo. Image size u pikselima i stupanj jpg kompresije, to je važno. Inči i pikseli po inču nisu.

Vjeruj mi da gomila ljudi ovo već 2 godine čita i misli kako 72 px/inch samo po sebi znači da je tu nešto optimizirano za web upravo zbog tog broja i da se to “tako radi”.
U tome je problem. A kad ih pitaš zašto, to onda ne znaju objasniti.

Razmislite malo koja je ovo zbrka za pocetnika, ako prati tutorial.
Jer, prvo mu se kaze da treba smanjiti rezoluciju slike na 72px/inch, i Photoshop je vec u tom koraku odmah promijenio dimenzije, jer je ukljucen Resample image.
Dobio je nove dimenzije slike, u ovom slucaju 929×622.
Ako je prije toga napravio i crop (kadriranje), imat ce i manje od toga.
Dakle, u *najboljem* slucaju ce sad imati 929 px po horizontali,
i onda ce mozda reci da mu zapravo trebaju dimenzije 1024×768. I sto sad?

Vasom metodom ce svatko tko ovo cita raditi 2 promjene dimenzija fotografije
(osim ako bas 929×622 nije ono sto mu treba:), prvi put kod promjene na 72px/inch, drugi put kod promjene na tocne pixel dimenzije koje mu stvarno trebaju, umjesto da obavi samo taj drugi korak.

Ti to nisi tako rekla, ali si spomenula 72 pixela po inchu kao jednu od faza pripreme slika za web. Zasto?
Taj podatak se kod prikaza na webu nigdje ne koristi. Ne utjece na kvalitetu, a ni na velicinu fajla uz konstantne dimenzije u px.

Moze se smanjiti i na 1 ppi, i opet ce se jednako prikazati na ekranu – ovisno
o tome koliko ima *pixela*.

Velicina jpeg fajla ce biti manja uz visu kompresiju i nizi kvalitet, to da. I takva optimizacija je bitna za web, slazem se.

Ali pixeli *po inchu* i velicina/kvaliteta
zapisanog fajla koj ce se prikazati na webu nemaju nikakve veze.